Predstava Medeja (autorica i izvođačica: Irena Boćkai) izvedena je u sklopu gostovanja Akademije za umjetnost i kulturu Osijek u Mediteranskom plesnom centru u Savičenti.
Predstava je započela svoj razvoj u sklopu programa Pogonator-inkubator suvremenog plesa i kazališta, a istraživanje se nastavilo u sklopu kolegija Ritual i ples izv.prof.art. Maje Đurinović.
Ovo neformalno izvođenje predstave zamišljeno je kao nastavak istražavanja kompleksne teme o Medeji, ženi uz koju se vežu pojmovi majke, ubojice, osvetnice, egzilantice.
U predstavi je poseban naglasak na toposu egzila što označava bijeg u drugi prostor, napuštanje vlastite kulturne sredine i pokušaj asimilacije s novom. Egzilantska pozicija u kojoj se Medeja nalazi promatra se kao arhetipska situacija koja zahvaća one koji su prisilno napustili vlastiti dom. Međutim, iako Medeja samovoljno napušta svoj dom te je tu riječ o samoegzilu, dolaskom u novu sredinu ona se ne uklapa u njezine kulturne okvire te mora biti prognana kako bi se održao sustav vrijednosti kojemu ona ne pripada. Nepremostivi jaz između nje i nove okoline stigmatizira je kao vječnu pobunjenicu i prognanicu.
