Pozivamo izvedbene, novomedijske i interdisciplinarne umjetnike koji u svojim radovima propituju ekološku problematiku da se prijave sa svojim digitalnim umjetničkim radovima za sudjelovanje na prvom izdanju festivala TREĆA KOZA. U fokusu su festivala umjetnici koji u kreativnom stvaralačkom procesu crpe inspiraciju iz prirode i koji se bave raznovrsnim izvedbenim disciplinama i novomedijskim umjetnostima. Zanimaju nas interdisciplinarni projekti koji izvedbene i novomedijske umjetnosti dovode u relaciju s oblicima ekološkog društvenog djelovanja i novim tehnologijama.
Festival je zamišljen kao umjetnički odgovor na klimatske promjene i ekološku krizu čiji smo svjedoci na dnevnoj razini te fenomenološko, ekološko i etičko razumijevanje našeg odnosa s prirodnim svijetom.
Nakon izvedbi u Ljubljani (PARL javna produkcija, Stara mestna elektrana, 2019) i Puli (Dnevni boravak Rojc, 2020), performans Irene Boćkai o stigmatiziranim virusnim bolestima izvodi se u sklopu programa NOVE PRAKSE Zgrade Scheier u Čakovcu. Zbog epidemioloških uvjeta, performans se izvodi live streamom 29.5.2020. u 18 sati te će se moći pratiti u sigurnosti vlastitog doma.
Predstava Medeja (autorica i izvođačica: Irena Boćkai) izvedena je u sklopu gostovanja Akademije za umjetnost i kulturu Osijek u Mediteranskom plesnom centru u Savičenti.
Irena Boćkai, photo: Doringo
Predstava je započela svoj razvoj u sklopu programa Pogonator-inkubator suvremenog plesa i kazališta, a istraživanje se nastavilo u sklopu kolegija Ritual i ples izv.prof.art. Maje Đurinović.
Ovo neformalno izvođenje predstave zamišljeno je kao nastavak istražavanja kompleksne teme o Medeji, ženi uz koju se vežu pojmovi majke, ubojice, osvetnice, egzilantice.
U predstavi je poseban naglasak na toposu egzila što označava bijeg u drugi prostor, napuštanje vlastite kulturne sredine i pokušaj asimilacije s novom. Egzilantska pozicija u kojoj se Medeja nalazi promatra se kao arhetipska situacija koja zahvaća one koji su prisilno napustili vlastiti dom. Međutim, iako Medeja samovoljno napušta svoj dom te je tu riječ o samoegzilu, dolaskom u novu sredinu ona se ne uklapa u njezine kulturne okvire te mora biti prognana kako bi se održao sustav vrijednosti kojemu ona ne pripada. Nepremostivi jaz između nje i nove okoline stigmatizira je kao vječnu pobunjenicu i prognanicu.
Premijera: POGON-Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Zagreb, 22. ožujak 2019.
Irena Boćkai i Roko Nakić, izvedbeni umjetnici kolektiva Trećeprostor, pozvani su na ovogodišnje izdanje festivala performansa i izvedbenih umjetnosti ITINERANT Performance Art Festival NYC koji se održava od 21. do 25. 5. 2019. na raznim lokacijama u New Yorku (Queens Museum, Last Frontier NYC, Grace Exhibition Space, La Guardia Community College, Bronx Academy of Arts and Dance, BAAD, Smack Mellon, Flushing Meadows Corona Park).
Irena i Roko pozvani su da na zatvaranju festivala 25. 5. odigraju performans ‘Premještanje ljudi i životinja’ koji je dosad izveden na izložbi O životinjama i ljudima u Etnografskom muzeju Zagreb, Pogonu Jedinstvo i na Sceni Ribnjak. Performans se izvodi u galeriji Last Frontier NYC, jednoj od vodećih institucija za suvremenu umjetnost i performans u NYC.
Nakon izvedbi performansa u Pisi i Veneciji na temu izvlačenja debljega kraja, izvedbena umjetnica Irena Boćkai s ovom se temom, zaokruženom pričom o Medeji, predstavlja zagrebačkoj publici u Pogonu Jedinstvo. Predstava se izvodi u formi performans kazališta.
PREMIJERA: petak, 22. 3. 2019. u 20h (reprizne izvedbe: subota, 23. 3. i ponedjeljak, 25. 3. 2019. u 20h
Irena Boćkai: Medeja
Predstava je dio programa Pogonator-inkubator suvremenog kazališta i plesa. Autorica i izvođačica je Irena Boćkai koja svojim performansom predstavlja novu viziju Medeje kao majke, ubojice, osvetnice – egzilantice. Za fotografije i video zadužen je Doringo, a produkcija je ostvarena u suradnji Trećeprostora i Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.
Kroz priču o Medeji u predstavi se progovara o fenomenu izvlačenja debljega kraja te se predstava izvodi kao prolog za one koji uvijek izvuku deblji kraj. Izraz “izvući deblji kraj” može se tumačiti na dva načina. Prvo tumačenje odnosi se na to da je netko dobio bolji dio odnosno da je imao sreće i dobio više nego što zaslužuje, ali se ipak češće tumači na potpuno suprotan način. Uglavnom onaj koji “izvuče deblji kraj” nije prošao dobro u nekoj situaciji odnosno – on je najgore prošao u situaciji u kojoj mu je (najvjerovatnije) bila potrebna sreća kako bi se sve završilo kako treba, ali za njega ipak nije.
U predstavi je poseban naglasak na toposu egzila što označava bijeg u drugi prostor, napuštanje vlastite kulturne sredine i pokušaj asimilacije s novom. Egzilantska pozicija u kojoj se Medeja nalazi promatra se kao arhetipska situacija koja zahvaća one koji su prisilno napustili vlastiti dom. Međutim iako Medeja samovoljno napušta svoj dom, dolaskom u novu sredinu ona se ne uklapa u nove kulturne okvire te mora biti prognana kako bi se održao sustav vrijednosti kojemu ona ne pripada. Nepremostivi jaz između nje i nove okoline stigmatizira je kao vječnu pobunjenicu i prognanicu.
Prisutna je i priča o potrazi za zlatnim runom, što je ontološka suprotnost od ideje izvlačenja debljega kraja. Umjetnica u izvedbi evocira osobna sjećanja iz djetinjstva, legendu o zlatnom runom prema kojoj je ono zakopano ispod pulske Arene. Runo se odmotava tokom trajanja izvedbe, a netko mora izvući njegov deblji kraj…
Ulaznice su dio inicijative Umjetnost dostupna svima prema kojoj gledatelji samostalno određuje cijenu ulaznice nakon odgledane predstave.
Performans izvedbene umjetnice Irene Boćkai selektiran je za sudjelovanje na međunarodnoj izložbi The Body Language – ITSLIQUID International Art Exhibition 2019 u Veneciji, koja okuplja umjetnike iz područja vizualnih i izvedbenih umjetnosti iz cijeloga svijeta.
Irena Boćkai performans izvodi na otvorenju izložbe, 22. veljače 2019., u prostoru Misericordia Archives. Izložba se održava usporedno s trajanjem venecijanskog karnevala.
Irena Boćkai dosad je ostvarila niz međunarodnih suradničkih projekata. Sudjelovala je na festivalu izvedbenih umjetnosti “Performing Art 3 Days” koji se održao u lipnju 2018. u Pisi. U sklopu ‘PUF’ festivala koji se održava u Puli, sudjelovala je na projektima sa profesionalnim izvedbenim grupama ‘Clipa Theater’ i ‘Orto-da’ (Izrael), ‘Grotest Maru’ (Njemačka), ‘Foulklor’ i Branko Potočan (Slovenija). Dobitnica je nagrade ‘Vjetar’ za skupni site-specific projekt koji je nastao u sklopu međunarodne hrvatsko-češke koprodukcije u sklopu ‘PUF’ festivala 2011. u Puli. Sa grupom Orto-Da iz Tel-Aviva ostvarila je međunarodni suradnički projekt koji se održao na festivalu izvedbenih umjetnosti ‘Acco Fringe’ u gradu Acco u Izraelu.
Lokacija: Stara vojna bolnica, Vlaška 87, 17. 6. @ 20:00
foto: Marija Gašparović i Igor Dugandžić
Performans se sastoji od site-specific izvedbe čišćenja određenog dijela prostora vojne bolnice u Vlaškoj te repetitivnog ponavljanja parole “Prostor mora biti čist!”. Prostor se čisti do zamora, a kada prostor napokon bude očišćen, izvođačicu se upozorava da treba napustiti prostor zbog isteka ugovora o korištenju prostora. Performansom se upućuje na potrebu “čišćenja” prostora u smislu potrebe rješavanja pravnih pitanja oko upravljanja i gospodarenja bivšim vojnim nekretninama te donošenje konkretnog i adekvatnog plana prenamjene prostora. Također, čišćenje u svojem osnovnom značenju upućuje na problem ograničenog korištenja tih i sličnih objekata jer kada takvi prostori bivaju ustupljeni na korištenje, ono što zatekne korisnike prostora jesu ogromne količine svakovrsnog otpada, često i zaraznog, koji nakon što taj prostor očiste, najčešće ga napuštaju te se on ponovno devastira.
Sa svojim novim performansom ‘Prolog za one koji uvijek izvuku deblji kraj’ Irena Boćkai sudjelovala je na festivalu Performing Art 3 Days u Pisi u Teatro Rossi Aperto.
Irena Boćkai sudjelovala je na snimanju plesnog filma ‘Ekstremna rutina’ Vesne Mačković.
Koreografija: Vesna Mačković; izvođači: Luka Barešić, Irena Boćkai, Ida Fučić, Michał Gostyński; oblikovanje svjetla:Andrija Santro; kamera: Noah Pintarić, Ivona Kraljević; fotografija: Ivan Marinković_IM photo
